Good to know

Latin Sayings

1. Dominus illuminatio mea! – The Lord is my light! The meaning of this expression is that a righteous life is being led and that a Bible-postulated‘’light’’ is being followed. This sentence originated from the period after Rome had acknowledged Christianity as national religion. Those (i.e. Romans) who had persecuted the Christians subsequently begun to rule them. The church then became headed by the Roman high priest Pontiff – the Pope – a title of his even today, as high priest and vicar of St. Peter at the Holy See in Rome. This sentence has been used by the Oxford University since 1400 as a slogan and is among other symbols incorporated into its Coat of Arms.

2. Debitor rei certae, rei interitu liberator – The debtor of a determined thing is realised through the destruction of that thing. A unique entity, e.g. a painting or a handmade sculpture, cannot be claimed back once destroyed. Other creditor’s rights, such as compensation for damages or emotional pain, are not delved into.

3. Genera non perunt – The kind itself does not disappear. If an entity of its particular form, such as sugar, gravel, coil, oil or gasoline, parishes or gets destroyed, it must be returned nonetheless. If a person borrows 100kg of sugar and that sugar gets stollen or spilled, the person must return the same 100kg of sugar to its owner and cannot shield itself by the fact that the sugar got perished.

4. In alternativis electio est debitoris (Sec. Papinianus – D. 46, 3, 95, 1). In alternatives, the debtor has the election. If it has been contracted that the debt shall be paid in, e.g. form of money or construction material, the debtor has the exclusive right to choose whether money or construction material shall be used as a means of compensation.

5. Una res est in obligatione, duae sunt in solution – One claim in obligation, two in solution (facultas alternativa).

6. Plures res sunt in obligatione, sed una res est in solutione – Many things are in the obligation, but one thing is in the solution.

7. Impossibilium nulla obligatio est (Celsus) – Nobody has any obligation to the impossible. It is impossible to expect an impossible obligation to be fulfilled. Comitting to such duty is void and does not bear any legal weight even if the duty transfered is allowable. If, for instance, someone becomes obliged by the formally valid contract to drain all the seas on the planet, that obligation shall be considered void as it is a well known fact that performing such obligation is impossible.

8. Falsa demonstratio non nocet (Gaius – D. 35, 1, 17, pr.) – A false description does not vitiate. If an error has been made regarding details, but is clear what was otherwise meant, the validity of affair shall not be influenced by that erroneous portrayal. E.g, if the buyer-to-be spots the horse previously bought by another buyer, even if the horse is described as that of a black colour, the contract will be valid even if the horse is actually black and brown.

9. Qui tacet consentire non videtur – He who is silent is not assumed to consent OR Silence gives no consent. If a party does not give a reply, that cannot be interpreted as consent or aproval. This phrase was later interpreted as ‘’Silence gives consent’’, which is inappropriate. If a party desires, accepts or supports something, the party should declare it unambigously instead of his silence being treated as consent. All democratic legal systems have resorted to the original Roman interpretation.

10. Invitatio offerendi – A call to make an offer. This was the forerunner of what is today know as pro-forma invoice. By pronuncing this sentence, the interested party indicates that the official consent to a contract exists and therefore expects a reasonable price to be offered by the other party.

11. Error (ignorantia) iuris nocet, facti non nocet (Paulus – D. 22, 6, 9, pr.) - “One should know the law, knowing the facts doesn’t hurt”. (Mistake of law - ignorance of law- harms and misconception of the facts does not hurt).

12. Fraus omnia corrumpit - “Fraud corrupts everything”. The one who deceives the other loses all the benefits of that business. The one who deceives has no basis for any benefit from the other side, and even owes/has to pay for damage.

13. Forma dat esse rei – Form gives the essence of matter/thing

14. Alteri stipulari nemo potest (Ulpianus – D. 45, 1, 38, 17) – “No one can accept a promise by stipulation on behalf of another”. Postulate that every person has their own personal will leads to the rule that nobody can oblige the other by his/her will. The paradox is that the Roman Empire was a slave-holding so there were plenty of "persons" and people who were not subjects of law - slaves were treated as movable at the mercy of life and death of their owner so that this rule did not apply to them.

15. In dubio pro debitore – “In doubt, on behalf of the debtor” (In doubt, the contract has to be interpreted in favour of the debtor).

16. In dubio contra stipulatorem – In dubio contra stipulatorem means that, in case of doubt, a clause is construed against its author, i.e. the person who stipulated it (adhesion contracts). It is understood that a person who approaches the contract should be privileged in its interpreting as he did not prepare it than just "adhered". If any provision is doubtful it is to be interpreted in favour of that person as inferior counterparty. These contracts are just booming. Such contracts are signed with mobile operators, cable networks, EDB-TV, water supply company, etc.

17. Contractus contrahentibus lex esto (Sec. Papinianus – D. 16,3,24) – The contract shall be the law to the parties (pacta sunt servanda).

18. Utile per inutile non vitiatur (Sec. Ulpianus) – “A useful thing is not vitiated by a useless one”. If any provision of the contract is null and void, it should not ruin the rest of the contract as well, whish is good, so it is being exctracted and the rest of the contract remains in force.

19. Quod ab initio vitiosum est, non producit effectum (Sec. Lifinus – D. 50,17,210) – “The beginning cannot be validated by passage of time”. Other variant of this proverb was told by the famous lawyer Valtazar Bogišić in Serbian" Što se grbo rodi vrijeme ne ispravi.”

20. Quod nullum est, nullum producit effectum – ”That which is a nullity, produces no effect.”

21. Nemo plus iuris ad / in alium transfere potest quam ipse habet (Sec. Paulus – D. 50, 17, 120) – “No one can transfer a greater right than he himself has”.

22. Resolutio iure dantis, resolvitur ius accipientis

23. Nemo auditur propriam turpitudinarsem allegans (Sec. C. J. 2, 4, 30) – Ne treba slušati onog ko se poziva na svoju sramotu.

24. Venire contra factum proprium – Protivrečno ponašanje (suprotno ranijem).

25. Malitiis non est indulgendum (Celsus) – Nevaljalstvo ne treba praštati.

26. Culpa in contrahendo – Odgovornost na temelju pregovora.

27. Solus consensus obligat – Sporazum sam po sebi obavezuje.

28. Exceptio non adimpleti contractus – Prigovor neispunjenog ugovora.

29. Actio redhibitoria – Tužba za raskid ugovora.

30. Actio quanti minoris – Tužba za smanjenje cene.

31. Rebus sic stantibus – Dok stvari tako stoje.

32. Neminem laedere – Zabranjeno je prouzrokovati štetu drugome.

33. Casus sentit domino (Sec. Gaius – D. 13, 6, 18, pr.) – Slučaj pogađa vlasnika („slučaj škodi onom koga zgodi“). Šteta koja se desi na predmetu pogađa vlasnika stvari a ne npr. zakupca isl.

34. Res crescit vel perit domino (Sec. Paulus – D. 50, 17, 10) – Stvar se uvećava ili propada vlasniku. Vlasnikove su i koristi i štete od stvari.

35. Culpa lata dolo aequiparatur (Sec. Ulpianus – D. 36, 4, 5, 15) – Gruba nepažnja se izjednačava sa namerom. Pošto je nameru teško razgraničiti sa grubom nepažnjom, pravično je ovo rešenje jer je svako dužan da se ponaša po odredjenom standardu i sa potrebnom obazrivošću i pažnjom.

36. Volenti non fit iniuria (Ulpianus – D. 47, 10, 1, 5) – Ne biva nepravda onome koji je želi (pristanak oštećenog). Ovaj institut je oduvek izazivao oprečne stavove. Posebno je aktuelan u kontekstu eutanazije (pomoći nekom licu da umre npr. usled teške i neizlečive bolesti i patnje). Večito je pitanje da li treba dozvoliti da “pristanak oštećenog” oslobadja odgovornosti izvršioca.

37. Damnum emergens - “Actual loss”. The Latin phrase damnum emergens (actual loss) is used in the calculation of damages to describe the loss sustained by a promisee as a result of the non-performance of obligations. It represents the loss and damage actually suffered (expenses) irrespective of any profit which the contract might have produced.

38. Lucrum cessans – “Lost profit” The Latin phrase lucrum cessans (lost profit) is used in the calculation of damages to describe the loss of earnings or loss of profit arising from non-performance of the contract.

39. Dilligentia quam in suis – Pažnja koja se poklanja svojim stvarima.

40. Culpa in inspiciendo – Krivica zbog nedovoljnog nadzora.

41. Culpa in instruendo – Krivica zbog nedovoljnih instrukcija.

42. Culpa in eligendo – Krivica zbog pogrešnog izbora.

43. Compensatio lucri cum damno – Oduzimanje koristi od štete.

44. Casus mixtus – Mešovit slučaj.

45. Iure naturae aequm est neminem cum alterius detrimento et iniuria fieri locupletiorem (Pomponius D. 51, 17, 206) – Opšti je princip pravičnosti da se niko ne obogati čineći drugome štetu i nepravdu.

46. Condictio sine causa – Obogaćenje bez osnova (neosnovano obogaćenje).

47. Condictio indebiti – Tužba za povraćaj plaćenog što se nije dugovalo.

48. Condictio ob causam futuram – Tužba s obzirom na osnov koji se nije ostvario.

49. Condictio ob causam finitam – Tužba s obzirom na osnov koji je docnije otpao.

50. Negotiorum gestio – Nezvano vršenje tuđih poslova.

51. Negotiorum gestio utilis – Korisno nezvano vršenje tuđih poslova.

52. Negotiorum gestio necessaria – Nužno nezvano vršenje tuđih poslova.

53. Qui suo iure utitur, neminem laedit (Sec. Paulus – D. 50, 17, 155, 1) – Ko koristi svoje pravo, nikome ne nanosi štetu.

54. Qui facit per alium, facit per se – Ko radi preko drugog, isto je kao i da sam radi. Današnja formulacija je “U ime i za račun vlastodavca” ali suštinski to je taj institut.

55. Mora debitoris (solvendi) – Docnja dužnika.

56. Mora creditoris (accipiendi) – Docnja poverioca.

57. Dies interpellat pro homine – Rok opominje umesto čoveka. Ako je vreme ispunjenja obaveze određeno, poverilac nije dužan da opominje dužnika na rok već on sam treba o tome da vodi računa.

58. Alterius mora alteri non nocet (Marcianus – D. 22, 1, 32, 4) – Docnja jednog ne škodi drugome (kada se radi o deljivoj obligaciji).

59. Datio in solutum – Zamena ispunjenja.

60. Datio solvendi causa – Davanje radi ispunjenja.

61. Pactum de non petendo – Obećanje poverioca da neće tužiti dužnika.

62. Pactum de cedendo – Ugovor o ustupanju potraživanja (Cesija).

63. Praetium affectiones – Afekciona vrednost stvari. Osim stvarne tzv. tržišne vrednosti stvari ona može imati i afekcionu npr. dukat poklonjen od pokojne babe koji je u porodici jako dugo itd. On realno vredi neku tržišnu svotu novca ali za potomka te porodice vredi mnogo više isl.

64. Praetium commune – Opšta (tržišna) vrednost stvari.

65. Praetium singulare – Individualna vrednost stvari.

66. Testis unus, testis nullus–svedok jedan, svedok nijedan. Dokazivanje nije dovoljno uverljivo ukoliko postoji samo jedan očevidac dok dva ili više svedoka povećavaju verovatnoću da su njihove izjave u stvari istina. Isto tako, kod zaključenja ugovora bolje je imati dva svedoka nego samo jednog.

67. Alea iacta est (Cezar)–Kocka je bačena. Čuvenu rečenicu izrekao je Cezar neposredno pre odluke da pređe reku Rubikon i osvoji vlast u Rimu. Označava situaciju kada posle određenog postupka više nema povratka tj. sudbonosnu odluku ili pobedu ili potpunu propast i smrt.

68. Vulpes pilum mutat, non mores–Lisica dlaku menja ali čud ne.

69. Reluctante natura irritus labor–Uzaludan je napor ako se priroda opire.

70. Morbum et pauperitatem celare, imprudenter est–Nerazumno je kriti bolest i siromaštvo. Ideja je da ovo dvoje nije ostvarivo sakriti.

71. Mens sana in corpore sano–Treba nastojati da u zdravom telu i duh bude zdrav.

72. Avaritia est radix omnium malorum–Lakomost je koren svakog zla.

73. E cantu cognoscitur avis–Ptica se poznaje po pevanju. Ne mora da se vidi “ptica” da bi se znalo koja je u pitanju tj. ne mora da se vidi nešto ali se može zaključiti šta sledi po drugim stvarima isl.

74. Ex minimus seminibus nascuntur ingentia–Iz najsitnijeg semena niču krupne stvari.

75. Ave Imperator, morituri te salutant!–Pozdrav Imperatore, umirući (oni koji će umreti) ti salutiraju (odaju poštu). Fraza koju su gladijatori izgovarali neposredno pred početak svoje često poslednje borbe u životu. Ovo upravo govori koliko je Cezar–Imperator–Car postao dominantna institucija. Za gladijatora je bila “čast” da doživi da ove reči izgovori u areni kojoj prisustvuje Imperator. Dešavalo se da Cezar robu–gladijatoru pokloni slobodu simbolično dajući mu drveni mač itd.

76. Ad notam.–Na znanje. Do znanja.

77. Adiatur et altera pars.–Neka se sasluša i druga (protivnička) strana. Osnov pravičnosti u svakom postupku je da se saslušaju svi koji imaju neki interes pa i strana koja se protivi nečemu ili nekome.

78. Aequam memento rebus in arduis servare mentem.–U nevolji se seti sačuvati ravnodušnost / smirenost.

79. Alter ego.–Drugo ja / drugo lice iste osobe.

80. Amor omnia vincit.–Ljubav pobeđuje sve.

81. Antemurale Christianitatis.–Predvorje hrišćanstva.

82. Audaces fortuna iuvat.–Hrabre prati sreća. Čuvena izreka koja je podizala borbeni moral vojnicima isl.

83. Bis dat, qui cito dat.–Dvostruko daje ko brzo daje. Brza pomoć, dvostruka pomoć.

84. Bis vincit, qui se vincit in victoria.–Dvaput pobeđuje ko sebe pobeđuje u pobedi. Pravi pobednik neće previše likovati i imaće mere u svemu.

85. Bona fides.–Dobra vera. U najboljoj nameri. U poštenoj nameri.

86. Casus belli.–Povod ratu. Uzrok sukobu.

87. Ceterum censeo Carthaginem delendam esse.–Uostalom, smatram da Kartaginu treba razoriti. Zarobljenom Rimskom činovniku Hanibal daruje život ako ovaj obeća da će u Senatu govoriti u korist Kartagine a ovaj obećava da će se vratiti ukoliko ne uspe da ubedi svoje Rimljane da ne unište Kartaginu. Rimljanin prihvata i zaklinje se u čast i život da će ispuniti zavet. Odlazi u Rim i u Senatu na kraju govora, inače potpuno protiv Kartagine, kaže gore citirano. Potom se vraća kod Kartaginjana kako bi sačuvao čast i govori im evo vam moj život, njega sam založio i njega mi možete uzeti ali čast ne. Naravoučenije–nekada je reč kao i čast značila mnogo više nego danas!

88. Clara pacta, boni amici.–Čisti računi, duga ljubav / prijateljstvo.

89. Cornix cornici oculos non effodiet.–Vrana vrani ne kopa oči. Lopov pozanje lopova. Isti se prepoznaju i razumeju.

90. Corpus delicti.–Dokaz / telo delikta.

91. Cum recte vivas, ne cures verba malorum.–Budući da pravo živiš, ne brini se za riječi zlih / zle jezike.

92. Cum tacent, clamant.–Kad šute, viču. Kontekst ove poslovice je kad narod ćuti pod velikim porezima i tiranijom tada je najopasniji–najviše viče.

93. Curriculum vitae.–Životni tok. Životopis. CV–biografija.

94. De gustibus (et coloribus) non est disputandum.–O ukusima (i bojama) se ne valja prepirati. Ukusi su različiti i treba ih poštovati.

95. Dignum laude virum Musa vetat mori.–Muza neda umrijeti mužu vrijednu hvale. Žena koja je poštovana negovaće svog muža predano i postojano.

96. Dimidium facti qui coepit habet: sapere aude, incipe!–Polovicu dela ima onaj ko ga je počeo: budi pametan, počni! Rimski duh je bio naprad i samo napred ne sedi uzaludno–počni!

97. Divide et impera!–Zavadi pa vladaj! Princip koji su osvajači obilato koristili, obzirom da je u svakoj pokorenoj zemlji bilo više frakcija, pa su to koristili kako bi održavali svoju vlast.

98. Do ut des.–Dam daš. Dam da bi ti meni dao. Današnja verzija je “Čini dobro i dobrom se nadaj” ili “Što poseješ to ćeš žnjeti”. Očigledno je da su Rimljani jednostavnije i otresitije umeli reći istu stvar.

99. Donec eris sospes, multos numerabis amicos, Tempora si fuerint nobila, solus eris.–Dok budeš sretan, imat ćeš mnogo prijatelja–ako nastanu zla vremena, bit ćeš sam.

100. Dum vivis sperare decet.–Dok živiš, dolikuje ti da se nadaš.

101. Duobus ligantibus tertius gaudet.–Dok se dvojica svađaju, treći se veseli.

102. Errando discimus.–Na greškama se uči.

103. Fama est.–Glas je. Priča se.

104. Fieri potest ut amici inimici fiant.–Moguće je da prijatelji postanu neprijatelji.

105. Finis coronat opus.–Konac delo krasi. Kraj je važan.

106. Historia (est) testis temporum, lux veritatis, vita memoriae, magistra vitae, nuntia vetustatis.–Istorija je svedok vremena, svetlo istine, život pamćenja, učiteljica života, glasnica starine.

107. Historia est magistra vitae.–Istorija je učiteljica života. Najčešća kvalifikacija istorije.

108. Hominem experiri multa paupertas iubet.–Siromaštvo sili čoveka da mnogo podnese. Nevolja svačemu čoveka nauči.

109. Honores mutant mores.–Časti menjaju običaje.

110. In dubio pro reo–U sumnji treba odlučiti u korist optuženog.

111. Iniuriam qui facturus est, iam fecit.–Ko planira učiniti nepravdu već ju je učinio. Greh je i pomisliti zlo a ne samo činiti ga.

112. Inter arma silent Musae et leges.–U ratnoj buci ćute Muze i zakoni. Ratni vihor ne poštuje pravila.

113. Ipso facto.–Samo po sebi. Podrazumeva se.

114. Labor omnia vincit.–Rad pobeđuje sve. Nacisti su modifikovali ovu poslovicu u “Rad oslobađa”. Interesantno da su oni i pretendovali da su potomci Rimljana i naslednici imperije Rima. Veliki deo simbola su i preuzeli od njih posebno orlove i krstove.

115. Lapsus calami.–Greška u pisanju.

116. Lapsus linguae.–Greška u govoru / jezika.

117. Lege artis.–Po pravilima struke.

118. Lupus in fabula.–Vuk u priči. Mi o vuku a vuk na vratima.

119. Mala fide.–Loša vera.

120. Manu propria.–Vlastitom rukom. Svojeručno.

121. Margaritas ante porcos.–(Ne bacaj) bisere pred svinje.

122. Mea culpa, mea maxima culpa.–Moj greh, moj najveći greh.

123. Memoria minuitur nisi eam exerceas.–Pamćenje slabi ako ga ne vežbaš.

124. Nulla dies sine linea.–Nijedan dan bez linije. Ne dangubi svaki dan uradi po malo.

125. Nulla lingua tam dificillis est quin disci possit.–Nijedan jezik nije tako težak da se ne bi mogao naučiti.

126. Panem et circenses.–Hleba i igara (misli se na igre gladijatora u arenama i druge priredbe). Ovo je bilo uvreženo pravilo za održavanje mira gradjana Rima. Dok su imali “hleba i igara” nisu se pitali oko drugih stvari i vladari su mogli da sprovode svoje zamisli.

127. Pars pro toto.–Deo za celinu.

128. Periculum in mora.–Pogubno je odugovlačenje.

129. Qualis rex, talis grex.–Kakav pastir, takvo stado.

130. Quis? Quid? Ubi? Quibus auxiliis? Cur? Quomodo? Quando?- Zlatna pitanja od kojih treba poći u rasvetljavanju zločina : Ko? Šta? Gde? Čime? Zašto? Kako? Kada? Ovakav pristup je zadržan i do danas jer odgovaranjem na ova pitanja dolazi se do rasvetljavanja zločina.

131. Quot capita, tot sententiae.- Koliko glava, toliko mišljenja. Koliko ljudi, toliko ćudi.

132. Quot linguas calles, tot homines vales.–Koliko jezika znaš, toliko ljudi vrediš.

133. Regnum regno non praescribit leges.–Kraljevstvo kraljevstvu ne propisuje zakone.

134. Repetitio est mater studiorum.–Ponavljanje je majka znanja.

135. Saepe fit ut aliorum vitia facilius videamus quam propria.–Često se događa da tuđe mane lakše vidimo nego svoje.

136. Si cupias pacem, linguam compesce loquacem.–Ako želiš mir, obuzdaj brbljavi jezik. Pametniji popušta pred brbljivcem.

137. Si fueris Romae, Romano vivito more, Si fueris alibi, vivito sicut ibi.–Budeš li u Rimu, živi na rimski način, budeš li drugde, živi kako se živi tamo. Osnovno pravilo opstanka je prilagođavanje sredini u kojoj se nalaziš.

138. Summa cum laude.–S najvećom pohvalom.

139. Summum ius, summa iniuria.–Najveće pravo (zna biti) najveća nepravda. Može biti zapisano kao “pravo” ono što je u očima ljudi i objektivno najveća nepravda. Vlast donosi “pravo” čak i kada je to nepravo!

140. Tarde (sero) venientibus ossa.–Onima koji kasne, dolaze kosti (sve se pojede) ali poruka je znatno dublja od dolaska za trpezu.

141. Ut ameris, ama!–Da bi bio ljubljen, ljubi! Voli da bi bio voljen. Ne očekuj ono što sam ne nudiš.

142. Ut desint vires, tamen est laudanda voluntas.–Pa makar nedostaje snaga, ipak treba pohvaliti volju.

143. Varietas delectat.–Raznolikost veseli.

144. Videant consules, ne quid detrimenti res publica capiat!–Neka se konzuli pobrinu da država ne pretrpi kakvu štetu.

145. Vim vi repellere licet.–Dopušteno je silu odbiti silom. Ako si napadnut (bez osnova i bez zakona) imaš pravo da se braniš. Preteča instituta nužna odbrana.

146. Viribus unitis.–Združenim (zajedničkim) snagama.

147. Vis vitalis.–Životna snaga.

148. Vox populi, vox Dei.–Glas naroda, glas Boga. Osnovni postulat demokratskog razmišljanja koji većini daje legitimitet.

149. Per aspera ad astra!–Kroz trnje do zvezda. Trnovit je put do uspeha ali ga ipak treba proći.

150. Obligatio est iuris vinculum (Just. Inst. 1, 3, 13, pr.) – Obligacija je pravna veza.